Turska ili parna kupelj je "kupanje" u prostoriji ispunjenoj zasićenom parom. Toplina i para pomažu u optoku krvi i limfe, u procesu pojačana znojenja otpuštaju se toksini i tako potiče detoksikacija organizma. Svakodnevnim usavršavanjem tehnologije i širenjem asortimana proizvođača, kabinu parne kupelji moguće je uklopiti u gotovo svaku kupaonici.
Ako razmišljate o instaliranju parne kupelji za privatnu upotrebu, praktično je rješenje da isti objekt služi i kao konvencionalni tuš.

	Zidovi parne kabine Zidove i plafon izrađuje se od Wedi građevinskih ploča dostupnih u različitim debljinama, formatima i vrstama premaza, od standardnih veličina preko XL i XXL izvedbi do posebnih premaza s integriranom parnom branom.
	Izrada plafona Za izradu plafon koristite građevinske ploče koje se mogu oblikovati ili su već tvornički narezane i na taj način omogućuju izradu ovalnih oblika, zaobljenja, valovitih linija itd. Oblikovanje plafona ima svoju cijenu, ali po mogućnosti takav način izrade svakako uklopite. Plafon u obliku luka određuje uživanje u parnoj kabini i njenu funkcionalnost, zbog kondenzata koji se tako najbolje razlaže i sliva niz zidove u vidu kapljica i okapnice do slivnika.
	Klupe Klupe parne kabine su zaobljene i najčešće se oblažu u stakleni ili keramički mozaik. Na dijelovima koji su ravni možemo kombinirati mozaik s većim pločicama. Prilikom planiranja dužine klupa i veličine prostora treba obratiti pažnju na predviđen broj korisnika, jer između dva oznojena čovjeka treba postojati određena udaljenost. Oblaganje poverite provjerenim profesionalcima!
	Vrata kabine Najčešće se u parnim kabinama ugrađuju vrata koja su sa tri strane priljubljena uz alu okvir, dok sa donje strane postoji prolaz koji treba propustiti potreban zrak. Vrata parnih kabina moraju biti specijalno oblikovana i zadovoljiti određene kriterije: moraju se otvarati prema van moraju biti otporna na paru i vodu, izrađena od kaljenog stakla moraju dihtati u mjeri da ne propuštaju paru potrebno je postaviti vidni rukohvat, radi bolje vidljivosti u prostoriji punoj pare

Pomoćno materijali

Pomoćni materijali trebaju biti otporni na vlagu i paru, dok fuge trebaju biti od kvalitetnog sastava zbog održavanja i učestale vlage. Zbog čestog zagrijavanja i hlađenja, preporuka su elastični materijali.

Ventilacija

Ventilacija je obavezna kod javnih objekata, dok se kod privatnih kabina može i izostaviti. Ventilacioni otvor ne smije zadržavati kapljice vode. Iz cijevi mora otijecati kondenzirana voda. Idealno je da ventilacija odvodi zrak u slobodan prostor, ne smije se sužavati ili povezivati sa drugim otvorima od npr. klime, centralnog usisavača ili drugih ventilacija.

Grijanje klupa i zidova

Parne kabine obložene pločicama teško se zagrijavaju. Upuhana para zagrijava klupe i naslone i do potpunog zagrijavanja potrebno je dosta vremena pa postoji mogućnost da klupe i nasloni daju osjećaj hladnoće i da količina pare opada zbog brze kondenzacije. Sve ovo može biti spriječeno zagrivanjem pojedinih dijelova kabine. Klupe i nasloni se poslije izvesnog vremena i zagriju od pare, međutim kabine koje se koriste povremeno teško je zagrijati. Postavljanjem električnih grijača ili ravoda cijevi centralnog sistema grijanja u klupe i, opciono u zid na kojem su nasloni, riješava problem. Zagrijavanje možemo programirati kako bi počelo raditi nešto prije početka rada parogeneratora. Ugradnjom grijača u zidove ubrzava se zagrivanje kabine i smanjuje konačan utrošak energije.

Ventilator za odvlačenje pare

Ventilator za odvlačenje pare reguliran je s upravljačke jedinice parogeneratora, zbog čega mora biti postavljen na odgovarajuće mjesto prema priloženm uputama uz uređaj.

Grana generatora za upuhivanje pare

Mjesto za upuhivanje pare mora se planirati i tako postaviti da ne dođe do eventualnih povreda u vidu opekotina, jer temperatura pare iznosi 100ºC. Potrebno je obratiti pažnju na pravac i visinu upuhivanja pare, te jednaku raspodjelu pare.

Tehnička prostorija

Prilikom planiranja ne treba zaboraviti da parogeneratoru treba osigurati tehničku prostoriju. Prostorija mora biti zatvorenog tipa zbog pare čija temperatura iznosi 100ºC, kao i zbog napajanja od 380 V. Prilikom postavljanja idealno je da upuhivanje bude blizu nekog zida kabine, ali je tehnički moguće da parogenerator funkcionira i u nekoj prostoriji u blizini kabine.
Kućište mora biti suho i imati mogućnost zaključavanja. Generator treba postaviti u visini vidnog polja i predvidjeti dostupnost za servis, te dobro isplanirati razvod vode i slivnik za višak vode i kamenca iz generatora. Najveći neprijatelj parogeneratora je vodeni kamenac. Da bi se grijači zaštitili od kamenca, moramo unapred omekšati vodu. Problemi nastaju zbog tvrdoće vode iz gradske mreže. Iz ključale vode oslodađa se kalcij koji se u obliku vodenog kamenca sliježe na grijače. Zbog taloženja kamenca opada funkcionalnost grijača, zagrivanje vode je otežano, usljed čega dolazi i do pregaranja grijača.

Osvetljenje parne kabine

Osvjetljenje nije važan dio kabine, jer se u kabini punoj pare jedva i vidi. Niskonaponska lampa se postavlja iznad vrata, a jačinu treba izabrati tako da se može uočiti kada je prostorija puna pare. U javnim objektima se po pravilima mora ugraditi i tipkalo za slučaj opasnosti.

Još nekoliko savjeta

• potrebno je odvoditi kondenzat
• treba izbegavati nedostupne i oštre kuteve
• klupa bi trebala imati nešto veći pad od standardnog radi lakšeg odvoda kondenzata
• svetlo iznad vrata treba osigurati vidljivost i u kabini punoj pare
• u javnim objektima treba ugraditi zvono za slučaj opasnosti

Jednostavna instalacija